Krug iz zlatnog doba

Prozvani tihom, iskapanom rečju
Blagom kao skorup što oblaže
Taknuti nepipljivim smislom ko penom
Budnosti se povinujemo datoj
Odakle mere za stalno vrednovanje
Odakle prostor za nerođenu stvarnost sveta
U mesu diše bez vazduha vrlina
Kao hladna svila prekriva kosti i tela
A tela naših umiru kao čopor savladan,
Izrastak probija iz zemlje svež
Sunčano se oko od zlata topljenog pruži
I oko nas kruži, kruži, kruži…

46c7e72544105e0cd48d8b52e1c8fea4

Više je uma

Misli knjiga u već tešku premešta glavu
Med mu iz blage duše teče kao slatka smola
Više je uma u duši nego u najboljoj mudrosti
Ona isceljuje baš kad savija se od bola

Sami, mi sa senkama se milujemo u glavi
Jedna je ista seta što ko ton dubok traje
Više je uma u telu nego u najboljoj mudrosti
Kad čuješ žudni eho daljina i sirena graje

Osećam misli kako brzo se iza glave roje
Jedna po jedna izleću pred oči kao nešto moje
Tad san tiho sleće i najzad klonem u miru
Da misli ne izlaze u paru, i među sobom se prepiru
Više je uma u snu nego u najboljoj mudrosti

Slušaj svaki put kad ti duh u slikama govori
Uzvišeno je tada tvoje telo, puno i široko srce se ori
Postaje ljubavnik, stvaralac svih stvari i dela umetnosti
Više je uma u duhu nego u najboljoj mudrosti

image

Tačke gledišta

Koliko je ovaj svet složen i pun protivrečnosti, ni sami nismo svesni. To se, možda ne potpuno, ali svakako najjasnije može videti u materijalnom svetu, koga fizičari uporno pokušavaju da pojednostave. Ovi stavovi o kontradiktornosti poklapaju se i sa našim intuitivnim razumevanjem sveta koji nas okružuje.

Posmatrajmo ovaj slučaj:

Imamo kuglu koja se kotrlja po površini splava brzinom od, recimo, 2 m/s u odnosu na njega, dok se istovremeno splav,nošen rekom, kreće brzinom 3 m/s u odnosu na obalu. U ovom slučaju, gledano sa obale, brzina kugle je 5 m/s (prosto smo sabrali 2 i 3). Ovako objašnjeno, sve ovo izgleda logično, ali upravo smo imali prilike da se sretnemo sa jednom relativnom veličinom u ovom primeru. To je brzina kugle.11015169_1024133307616075_1411044234_n

Zamislimo sada da su prisutna dva posmatrača, da je jedan od njih na samom splavu (P1), a da drugi stoji na obali (P2).Ako njih dvojica izmere brzinu kretanja kugle, doći će do značajno različitih rezultata. Posmatrač sa splava će izmeriti brzinu 2 m/s, dok će posmatrač sa obale izmeriti brzinu od 5 m/s (baš kao u prvom slučaju kada smo zaključili da je brzina kugle u odnosu na obalu 2+3=5).

Najčudnije je što su obojica u pravu. Kako je moguće da dve osobe posmatrajući isti primer, imaju dva različita zaključka i da su oba tačna? Kako može jedna izjava biti istovremeno i istinita i neistinita?

Ovako gledano, možemo reći da ni obala ne miruje, jer se zajedno sa Zemljom kreće orbitirajući oko Sunca, da se i Sunce, i čitava galaksija kreće kroz beskonačna prostranstva. Postavljajući jednog posmatrača negde u galaksiji, drugog koji će posmatrati sa površine Sunca (zamislimo da je to moguće), trećeg, koji će biti na obali, i četvrtog koji je na samom splavu, shvatamo da će svaki od njih, sabirajući različite brzine kretanja svih ovih tela, imati drugačiju predstavu o brzini kugle. I svaki će zaključak biti ispravan, iako važi samo za jednog, iako samo on može da ga razume.

Brzina kugle (ili bilo čega), ustvari postoji samo ako je posmatramo u odnosu na nešto (splav, obalu, Sunce itd.). Kada bi postojala samo kugla i ništa više, onda ne bi ni bilo njenog kretanja. Samo kugla, i ništa.
Istina je polimorfna, ali ne pluralistička. Kada god zaključujemo o nečemu , moramo imati u vidu da postoji bezbroj nespojivih tačaka gledišta na koje bismo mogli da se oslonimo. Od nas zavisi da li ćemo to uvideti ili ne.